Glenn T. Seaborg

Glenn T. Seaborg
Rođenje	19. travnja 1912. Ishpeming, MI, Sjedinjene Države
Smrt	25. veljače 1999. Lafayette, CA, Sjedinjene Države
Državljanstvo	američko
Narodnost	Šveđanin
Polje	kemija (nuklearna kemija)
Alma mater	UCLA Berkely
Akademski mentor	George Ernest Gibson Gilbert Newton Lewis
Istaknuti studenti	Joseph William Kennedy Elizabeth Rauscher Arthur Wahl Kimberly Williams
Poznat po	doprinos u sintezi, otkriću i istraživanju čak deset transuranijskih elemenata
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za kemiju (1951) Perkinova medalja (1957) Nagrada Enrico Fermi (1959) Franklinova medalja (1963) Nagrada Willard Gibbs (1966) Priestleyjeva medalja (1979) ForMemRS (1985) Nagrada Vannevar Bush (1988) Nacionalna medalja za znanost (1991)

Glenn Theodore Seaborg (/ˈsiːbɔːrɡ/; Ishpeming, MI, 19. travnja 1912. – Lafayette, CA, 25. veljače 1999.) je bio američki kemičar švedskog porijekla koji je u historiji ostao zapamćen po svom radu na sintezi, otkriću i istraživanju deset transuranijskih elemenata, zbog čega je 1951. godine dobio Nobelovu nagradu za kemiju.^[1] Njegov rad na ovom području doveo je i do nastanka koncepta aktinoida te rasporeda aktinoida unutar periodnog sustava elemenata.

Seaborg je većinu svoje karijere proveo kao predavač i znanstvenik na Berkelyju u Calirofniji, gdje je radio kao profesor, a od 1958. do 1961. je bio i drugi kancelar tog univerziteta.^[2] Bio je savjetnik čak desetorice američkih predsjednika, od Trumana do Clintona, za nuklearnu politiku, a od 1961. do 1971. godine bio je i predsjednik Komisije za atomsku energiju, u kojem se svojstvu zalagao za komercijalnu nuklearnu energiju i mirnu primjenu nuklearne znanosti. Tokom cijele svoje karijere, Seaborg se zalagao za kontrolu u naoružanju. Bio je supotpisnik Franckovog izvještaja te je doprinio Sporazumu o djelomičnoj zabrani nuklearnih testiranja, Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja i Sporazumu o potpunoj zabrani nuklearnog testiranja. Bio je i poznati zagovornik znanosti u obrazovanju te financiranja znanstvenih istraživanja. Pred kraj Eisenhowerove administracije, bio je glavni autor Seaborgovog izvještaja o akademskoj znanosti te, kao član Nacionalne komisije za izvrsnost u obrazovanju za mandata Ronalda Reagana, jedan od glavnih autora izvještaja "A Nation at Risk" iz 1983. godine.

Za svog života, Seaborg je otkrio ili je bio jedan od otkrivaća čak deset novih elemenata: plutonija, americija, kirija, berkelija, kalifornija, einsteinija, fermija, mendelevija, nobelija i elemanta 106, koji je, za njegova života, u njegovu čast nazvan seaborgij. Zaslužan je i za otkriće preko 100 izotopa te je ostavio i velik trag u kemiji plutonija, isprva kao član Projekta Manhattan, u sklopu kojega je razradio postupak izolacije plutonijskog goriva koje je korišteno u drugoj atomskoj bombi. Na početku karijere, Seaborg je bio i pionir nuklearne medicine te je otkrio izotope elemenata koji imaju važnu primjenu u dijagnostici i liječenju bolesti, među kojima se posebno ističe jod-131, koji se koristi u liječenju bolesti štitnjače. Uz sve to, njegov teorijski rad na konceptu aktinoida, koji je aktinoide postavio ispod lantanoida u periodnom sustavu, postulirao je postojanje superteških elemenata iz transaktinoidne i superaktinoidne skupine.

Svoje posljednje godine proveo je sa suprugom Helen Griggs, mahom boraveći u svom domu u Lafayetteu. U kolovozu 1998., tokom boravka u Bostonu, doživio je moždani udar, koji je šest mjeseci kasnije doveo do njegove smrti u Lafayetteu. Seaborgova ostavština je enormna. Nakon što je 1951. godine podijelio Nobela s Edwinom McMillanom, Seaborg je dobio još 50 počasnih doktorata i brojne druge nagrade i priznanja. Spisak stvari nazvanih u njegovu čast seže od kemijskog elementa do asteroida. Uz to je bio i vrlo plodan pisac, napisavši nekoliko knjiga i preko 500 znanstvenih radova, često u suradnji s drugim znanstvenicima.

Reference

Literatura

• Hoffman, D. C. (2007). „Glenn Theodore Seaborg 19 April 1912 — 25 February 1999”. Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society 53: 328–338. DOI:10.1098/rsbm.2007.0021. JSTOR 20461382. 
• Rhodes, Richard (1986). The Making of the Atomic Bomb. New York: Simon & Schuster. ISBN 0-671-44133-7. OCLC 13793436. 
• Seaborg, G. T.; Seaborg, E. (2001). Adventures in the Atomic Age: From Watts to Washington. Farrar, Straus and Giroux. ISBN 0-374-29991-9. 

Vanjske poveznice

Glenn T. Seaborg na Wikimedijinoj ostavi

• 1965 Audio Interview with Glenn Seaborg by Stephane Groueff Voices of the Manhattan Project
• Biography and Bibliographic Resources, from the Office of Scientific and Technical Information, United States Department of Energy
• National Academy of Sciences biography
• Annotated bibliography for Glenn Seaborg from the Alsos Digital Library Arhivirano 2006-05-27 na Wayback Machine-u
• Djela čiji je autor ili tema Glenn T. Seaborg u bibliotekama (WorldCat katalog)
• Nobel Institute Official Biography Arhivirano 2008-07-23 na Wayback Machine-u
• UC Berkeley Biography of Chancellor Glenn T. Seaborg Arhivirano 2011-06-28 na Wayback Machine-u
• Lawrence Berkeley Laboratory's Glenn T. Seaborg website Arhivirano 2015-05-12 na Wayback Machine-u
• American Association for the Advancement of Science, List of Presidents Arhivirano 2011-07-24 na Wayback Machine-u
• Glenn Seaborg Trail, at Department of Energy official site
• Glenn T. Seaborg Center at Northern Michigan University Arhivirano 2017-10-19 na Wayback Machine-u
• Glenn T. Seaborg Medal and Symposium at the University of California, Los Angeles
• Video interview with Glenn Seaborg from 1986 with transcript