Frederick Sanger

Frederick Sanger

Rođenje 13. kolovoza 1918.
Rendcomb, Engleska, Ujedinjeno kraljevstvo
Smrt 19. studenog 2013.
Cambridge, Engleska, Ujedinjeno kraljevstvo
Državljanstvo Britansko
Polje Biokemija
Institucija Sveučilište Cambridge, Laboratorij molekularne biologije
Alma mater Sveučilište Cambridge
Akademski mentor Albert Neuberger
Istaknuti studenti Rodney Robert Porter
Liz Blackburn
Poznat po određivanje građe inzulina, izum i razvoj metode sekvenciranja DNK
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za kemiju 1958.
Nobelova nagrada za kemiju 1980.

Frederick Sanger (Rendcomb, 13. kolovoza 1918. - Cambridge, 19. studenog 2013.) je britanski biokemičar, dobitnik dviju Nobelovih nagrada za kemiju. Jedan je od četiri znanstvenika koji su dobili dvije Nobelove nagrade i jedini koji je dobio dvije nagrade za kemiju. Prvu Nobelovu nagradu dobija 1958. "za rad na strukturi bjelančevina, posebice inzulina", a drugi 1980. godine, zajedno s Walterom Gilbertom i Paulom Bergom " za doprinos u određivanju sekvencija nukleinskih kiselina".

Životopis

Frederick Sanger je rođen 13. kolovoza 1918. u Rendcombu, selu u pokrajini Glochestershire u Engleskoj. Njegov je otac Frederick Sanger senior po zanimanju bio obiteljski liječnik.[1]

1936. upisuje prirodne znanosti na St John's College, na Sveučilištu Cambridge, istom sveučilištu kojeg je pohađao njegov otac. U drugom dijelu fakultetskih studija opredjeljuje se za biokemiju i diplomira u prosincu 1940.

Već nekoliko mjeseci prije diplome Sanger se sprema za studij doktorata (Ph.D.) s mentorom Normanom W. "Bill" Pirie, no ubrzo mijenja mentora, nakon što isti napušta radno mjesto. Novi mentor Albert Neuberger usmjeruje njegov interes na proučavanje metabolizma aminokiselina. Frederick Sanger doktorira 1943. godine na temu metabolizma aminokiseline lizina.

Brak i obitelj

Sanger se vjenčao s Margaret Joan Howe 1940. godine. Imaju troje djece: Robina, rođenog 1943., Peter 1946. i Sally Joan rođena 1960. godine.[2][3]

Istraživački rad

Sanger je utvrdio potpunu sekvenciju aminokiselina u inzulinu 1955., dokazavši tako da bjelančevine imaju određenu, a ne nasumičnu strukturu.[4][5]. Determiniranje niza aminokiselina u inzulinu počeo je kidajući peptidni lanac inzulina djelovanjem enzima tripsina. Tripsin kida peptidne veze između dviju određenih aminokiselina lizina i arginina. Na dobivenu smjesu primijenio je kromatografske metode: nanio je kap smjese na rub filter papira, propustio bi otapalo kroz filter papir u jednom smjeru, a električnu struju u drugom. Ovisno o topljivosti pojedinih peptidnih fragmenata i njihovim električnim osobinama, oni bi se grupirali u točno određene mrlje na filter papiru. Sanger je ove mrlje nazivao „otisci prstiju“ (fingerprints). Poput ljudskih otisaka prstiju, ove su mrlje bile posebne za svaku pojedinu bjelančevinu, i svaki bi se put formirale u istom obliku. Zatim je kraće fragmente presložio i dedukcijom došao do izvornog niza aminokiselina molekule inzulina.

Godine 1975., razvio je metodu za sekvenciranje molekule DNK koja danas nosi ime Sangerova metoda (engl. Dideoxy termination).[6]. Dvije godine kasnije uspješno je odredio nukleotidni niz koji čini genom bakteriofaga Φ-X174.[7]. To je bio prvi organizam čija je sekvencija DNK dešifrirana. Cjelokupno sekvenciranje proveo je ručno. Otkriće Sangerove metode bilo ključan korak ka projektu dešifriranja ljudskog genoma.

Frederick Sanger umire u snu 19. studenog 2013. u Sveučilišnoj bolnici Addenbrooke u Cambridgeu.[8][9][10]

Nagrade i priznanja

Sangerov institut za genetiku i genomiku

1958. Sanger dobija prvu Nobelovu nagradu za kemiju za svoj rad na inzulinu, a drugu dobija 1980. za metodu sekvenciranja DNK. Postaje također član "Order of Merit" Ujedinjenog Kraljevstva 1986., član "Order of the British Empire" 1963. i član "Order of the Companions of Honour" 1981. 1969. dobio je i "Royal medal", 1977. Copleyevu medalju, medalje koju dodjeljuje Kraljevsko društvo, kao i niz drugih nagrada.

1992. organizacija Wellcome Trust osniva istraživački centar za genetiku i genomiku kojoj daje ime "Sanger Institute", njemu u čast.

Izvori

  1. Nobel Lectures, Chemistry 1942-1962, Elsevier Publishing Company, Amsterdam, 1964.
  2. http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/chemistry/laureates/1958/sanger-facts.html
  3. http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/chemistry/laureates/1980/sanger-bio.html
  4. Sanger, F.; Tuppy, H. (1951a). „The amino-acid sequence in the phenylalanyl chain of insulin. 1. The identification of lower peptides from partial hydrolysates”. Biochemical Journal 49 (4): 463–481. PMC 1197535. PMID 14886310. 
  5. Sanger, F.; Tuppy, H. (1951b). „The amino-acid sequence in the phenylalanyl chain of insulin. 2. The investigation of peptides from enzymic hydrolysates”. Biochemical Journal 49 (4): 481–490. PMC 1197536. PMID 14886311. 
  6. Sanger, F.; Donelson, J.E.; Coulson, A.R.; Kössel, H.; Fischer, D. (1973), "Use of DNA Polymerase I Primed by a Synthetic Oligonucleotide to Determine a Nucleotide Sequence in Phage f1 DNA", Proceedings of the National Academy of Sciences USA 70 (4): 1209–1213, doi:10.1073/pnas.70.4.1209, PMC 433459, PMID 4577794
  7. Sanger, F.; Air, G.M.; Barrell, B.G.; Brown, N.L.; Coulson, A.R.; Fiddes, C.A.; Hutchinson, C.A.; Slocombe, P.M. et al. (1977), "Nucleotide sequence of bacteriophage φX174 DNA", Nature 265 (5596): 687–695, doi:10.1038/265687a0, PMID 870828
  8. The Telegraph: Frederick Sanger, OM (accessed 20 November 2013)
  9. „Double Nobel-winning 'father of genomics' Frederick Sanger dies”. The Australian. 21 November 2013. 
  10. „Frederick Sanger: Nobel Prize winner dies at 95”. BBC.co.uk. 20 November 2013. Pristupljeno 20 November 2013. 

Vanjske veze

Frederick Sanger na Wikimedijinoj ostavi
  • Sangerov institut
  • Nobelova nagrada 1958. Frederick Sanger
  • Nobelova nagrada 1980. Frederick Sanger
  • Intervju s Frederickom Sangerom
  • p
  • r
  • u
1901. – 1925.

1901. Jacobus Henricus van 't Hoff   1902. Hermann Emil Fischer   1903. Svante Arrhenius   1904. William Ramsay   1905. Adolf von Baeyer   1906. Henri Moissan   1907. Eduard Buchner   1908. Ernest Rutherford   1909. Wilhelm Ostwald   1910. Otto Wallach   1911. Marie Curie   1912. Victor Grignard / Paul Sabatier   1913. Alfred Werner   1914. Theodore William Richards   1915. Richard Willstätter   1916.  1917.  1918. Fritz Haber   1919.   1920. Walther Nernst   1921. Frederick Soddy   1922. Francis William Aston   1923. Fritz Pregl   1924.   1925. Richard Adolf Zsigmondy

1926. – 1950.

1926. Theodor Svedberg   1927. Heinrich Otto Wieland   1928. Adolf Windaus   1929. Arthur Harden / Hans von Euler-Chelpin   1930. Hans Fischer   1931. Carl Bosch / Friedrich Bergius   1932. Irving Langmuir   1933.   1934. Harold Urey   1935. Frédéric Joliot / Irène Joliot-Curie   1936. Peter Debye   1937. Norman Haworth / Paul Karrer   1938. Richard Kuhn   1939. Adolf Butenandt / Lavoslav Ružička   1940.   1941.   1942.   1943. George de Hevesy   1944. Otto Hahn   1945. Artturi Ilmari Virtanen   1946. James B. Sumner / John Howard Northrop / Wendell Meredith Stanley   1947. Robert Robinson   1948. Arne Tiselius   1949. William Giauque   1950. Otto Diels / Kurt Alder

1951. – 1975.

1951. Edwin McMillan / Glenn T. Seaborg   1952. Archer Martin / Richard Laurence Millington Synge   1953. Hermann Staudinger   1954. Linus Pauling   1955. Vincent du Vigneaud   1956. Cyril Norman Hinshelwood / Nikolaj Semjonov   1957. Lord Todd   1958. Frederick Sanger   1959. Jaroslav Heyrovský   1960. Willard Libby   1961. Melvin Calvin   1962. Max Perutz / John Kendrew   1963. Karl Ziegler / Giulio Natta   1964. Dorothy Hodgkin   1965. Robert Burns Woodward   1966. Robert S. Mulliken   1967. Manfred Eigen / Ronald George Wreyford Norrish / George Porter   1968. Lars Onsager   1969. Derek Barton / Odd Hassel   1970. Luis Federico Leloir   1971. Gerhard Herzberg   1972. Christian B. Anfinsen / Stanford Moore / William Howard Steinn   1973. Ernst Otto Fischer / Geoffrey Wilkinson   1974. Paul J. Flory   1975. John Warcup Cornforth / Vladimir Prelog

1976. – 2000.

1976. William Lipscomb   1977. Ilya Prigogine   1978. Peter D. Mitchell   1979. Herbert C. Brown / Georg Wittig   1980. Paul Berg / Walter Gilbert / Frederick Sanger   1981. Ken'ichi Fukui / Roald Hoffmann   1982. Aaron Klug   1983. Henry Taube   1984. Robert Bruce Merrifield   1985. Herbert A. Hauptman / Jerome Karle   1986. Dudley R. Herschbach / Yuan T. Lee / John C. Polanyi   1987. Donald J. Cram / Jean-Marie Lehn / Charles J. Pedersen   1988. Johann Deisenhofer / Robert Huber / Hartmut Michel   1989. Sidney Altman / Thomas Cech   1990. Elias James Corey   1991. Richard R. Ernst   1992. Rudolph A. Marcus   1993. Kary B. Mullis / Michael Smith   1994. George Andrew Olah   1995. Paul J. Crutzen / Mario J. Molina / F. Sherwood Rowland   1996. Robert Curl / Harold Kroto / Richard Smalley   1997. Paul D. Boyer / John E. Walker / Jens Christian Skou   1998. Walter Kohn / John A. Pople   1999. Ahmed Zevail   2000. Alan J. Heeger / Alan G. MacDiarmid / Hideki Shirakawa

2001. – 2024.

2001. William S. Knowles / Ryōji Noyori / K. Barry Sharpless   2002. Kurt Wüthrich / John B. Fenn / Kōichi Tanaka   2003. Peter Agre / Roderick MacKinnon   2004. Aaron Tzihanover / Avram Herško / Irwin Rose   2005. Yves Chauvin / Robert H. Grubbs / Richard R. Schrock   2006. Roger David Kornberg   2007. Gerhard Ertl   2008. Osamu Shimomura / Martin Chalfie / Roger Y. Tsien   2009. Venkatraman Ramakrišnan / Thomas A. Steitz / Ada Jonat   2010. Richard F. Heck / Akira Suzuki / Eiichi Negishi   2011. Dan Šehtman   2012. Robert Lefkowitz / Brian Kobilka   2013. Martin Karplus / Michael Levitt / Arieh Varšel   2014. Eric Betzig / Stefan Hell / William E. Moerner   2015. Tomas Lindahl / Paul Modrich / Aziz Sancar   2016. Jean-Pierre Sauvage / J. Fraser Stoddart / Ben Feringa   2017. Jacques Dubochet / Joachim Frank / Richard Henderson   2018. Frances Arnold / Greg Winter / George P. Smith   2019. John B. Goodenough / M. Stanley Whittingham / Akira Yoshino   2020. Emmanuelle Charpentier / Jennifer Doudna   2021. Benjamin List / David MacMillan   2022. Carolyn R. Bertozzi / Morten P. Meldal / Karl Barry Sharpless   2023. Moungi G. Bawendi / Louis E. Brus / Aleksej Jekimov

Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 84811103
  • LCCN: n96003800
  • ISNI: 0000 0000 8398 1625
  • GND: 142077445
  • SUDOC: 084997761
  • BNF: cb13609989v (podaci)
  • NKC: nlk20000090554