Pietro IV Candiano

Pietro IV Candiano (? - 976) bio je 22. (po tradiciji) ili 20. (historijski) dužd Venecije koji je vladao od 959. do smrti.

Bio je najstariji sin dužda Pietra III Candiana. Na vlast je došao nakon što ga je otac imenovao su-duždom; narod, koji se bojao da će gradom zavladati dinastija Candiano, je digao pobunu. Ona je smirena kada je mladi Pietro obećao kako će oca prognati izvan grada. Stari Pietro je neko vrijeme uz pomoć kralja Berengara II pokušao vratiti na vlast, ali ga je sin u tome na kraju spriječio.

Pietro je bio oženjen za izvjesnu Giovannu, s kojom je imao sina po imenu Vitale (koji će postati budući dužd) i neimovanu kćer koja je postala supruga budućeg dužda Tribuna Memmoa. Poslije se od nje razveo kako bi se mogao oženiti za Waldradu, langobardsku plemkinju i kćer spoletskog vojvode Huberta, odnosno rođaku rimsko-njemačkog cara Otona I. Ona mu je donijela bogati miraz koji je uključivao Treviso, Furlaniju i Ferraru, a s njome je imao sina po imenu Pietro.

Početak vladavine mu je obilježila zabrana trgovine robljem, koju je izglasala venecijanska narodna skupština u junu 960. Preko Waldrade je nastojao izgraditi savezništvo sa rimsko-njemačkim carevima, te je 2. decembra 967. ishodio niz izdašnih trgovačkih povlastica za venecijanske trgovce, ali i vlastitu porodicu. S druge strane ga je bizantski car Jovan I Cimiskije prisilio da zabrani trgovinu sa Saracenima 971.

Smrt Otona I je 973. Pietru oduzela glavnog vanjskog zaštitnika i oslabila njegov položaj. Zbog toga je 976. u Veneciji izbila pobuna prilikom koje su pobunjenici zapalili duždevu palaču. Tada su stradali Pietro i njegov sin, čiji su leševi bačeni u klaonicu prije nego što su propisno sahranjeni u crkvi Sant'Ilario. Novi dužd je postao Pietro I Orseolo, koji je zaštitio Waldradu i ostavio njene posjede nedirnute kako ne bi na sebe navukao bijes novog cara Otona II.


Literatura

  • Norwich, John Julius. A History of Venice. Alfred A. Knopf: New York, 1982.
Političke funkcije
Prethodi:
Pietro III Candiano
dužd Venecije
959–976
Slijedi:
Pietro I Orseolo
  • p
  • r
  • u
Duždevi Venecije
  • p
  • r
  • u
Bizantski period (697. – 737.)
  • p
  • r
  • u
Režim magistara militum (738. – 742.)
  • p
  • r
  • u
Vojvodski period (742. – 1148.)
  • p
  • r
  • u
Republikanski period (1148. – 1797.)

Domenico Morosini   Vitale II Michiel   Sebastiano Ziani   Orio Mastropiero   Enrico Dandolo   Pietro Ziani   Jacopo Tiepolo   Marino Morosini   Renier Zen   Lorenzo Tiepolo   Jacopo Contarini   Giovanni Dandolo   Pietro Gradenigo   Marino Zorzi   Giovanni Soranzo   Francesco Dandolo   Bartolomeo Gradenigo   Andrea Dandolo   Marin Falier   Giovanni Gradenigo   Giovanni Dolfin   Lorenzo Celsi   Marco Corner   Andrea Contarini   Michele Morosini   Antonio Venier   Michele Steno   Tommaso Mocenigo   Francesco Foscari   Pasquale Malipiero   Cristoforo Moro   Niccolò Tron   Niccolò Marcello   Pietro Mocenigo   Andrea Vendramin   Giovanni Mocenigo   Marco Barbarigo   Agostino Barbarigo   Leonardo Loredan   Antonio Grimani   Andrea Gritti   Pietro Lando   Francesco Donato   Marcantonio Trevisan   Francesco Venier   Lorenzo Priuli   Girolamo Priuli   Pietro Loredan   Alvise I Mocenigo   Sebastiano Venier   Niccolò da Ponte   Pasquale Cicogna   Marino Grimani   Leonardo Donà   Marcantonio Memmo   Giovanni Bembo   Nicolò Donà   Antonio Priuli   Francesco Contarini   Giovanni I Corner   Nicolò Contarini   Francesco Erizzo   Francesco Da Molin   Carlo Contarini   Francesco Cornaro   Bertuccio Valiero   Giovanni Pesaro   Domenico II Contarini   Nicolò Sagredo   Alvise Contarini   Marcantonio Giustinian   Francesco Morosini   Silvestro Valier   Alvise II Mocenigo   Giovanni II Corner   Alvise III Mocenigo   Carlo Ruzzini   Alvise Pisani   Pietro Grimani   Francesco Loredan   Marco Foscarini   Alvise IV Mocenigo   Paolo Renier   Ludovico Manin