Domenico Selvo

Domenico Selvo
dužd Venecije
Pečat Domenica Selva
Vladavina 1071–1084
Rođen/a nepoznato
Umro/la 1087
Prethodnik Domenico I Contarini
Nasljednik Vitale Faliero
Supruga/supruge Teodora Selvo

Domenico Selvo (? - 1087) bio je dužd Venecije koji je vladao od 1071. do 1084. O njegovom porijeklu i ranom životu se malo zna. Za vrijeme vladavine svog prethodnika Domenica I Contarinija je službovao kao diplomat. Nakon njegove smrti 1071. je postao dužd na izborima koji su prvi opisani u tekstu jednog očevica. Selvo je u prvim godinama vladavine uživao veliku popularnost, velikim dijelom zahvaljujući dugotrajnom miru i prosperitetu stvorenom diplomatskom aktivnošću Contarinija. Selvo je nastavio njegovu politiku, a posebnu vještinu iskazao u borbi za investituru kada je zadržao dobre odnose i sa rimsko-njemačkim carem Heinrichom IV i sa papom Grgurom VII. Selvo je nastavio graditi dobre odnose i sa Bizantom, kome je od 1081. pomagao u ratu s Normanima pod Robertom Guiscardom. Iako nije uspio spriječiti normansku invaziju Balkana, mletačka flota je Normanima nanijela teške poraze, te je Venecija u znak zahvalnosti primila Zlatnu bulu od cara Aleksija I Komnena, odnosno niz trgovačkih povlastica na kojima će se temeljliti njeno poslovno carstvo na Istočnom Mediteranu u sljedećim vijekovima. Neočekivani poraz od Guiscardove flote kod Krfa 1084. je Selvu, međutim, značajno srušio popularnost te je u decembru pokrenuta inicijativa za njegovo svrgavanje. Selvo je na to reagirao dobrovoljnim odstupanjem, stvorivši presedan koji će omogućiti čvršće oblikovanje Venecije kao republike. Zamijenio ga Vitalie Faliero. Selvo je otišao u samostan gdje je umro tri godine kasnije.

Izvori

Literatura

  • Gallicciolli, Giovanni Battista. (1795). Delle memorie venete antiche, Venezia: D. Fracasso, Vol. VI. LCC DG676.3 .G3 Pre-1801 Coll. (it)
  • Grubb, James S. "When Myths Lose Power: Four Decades of Venetian Historiography". The Journal of Modern History, Vol. 58, No. 1. (Mar., 1986).
  • Hazlitt, W. Carew. (1915). The Venetian Republic: Its Rise, its Growth, and its Fall. A.D. 409–1797, London: Adam and Charles Black. LCC DG676 .H43 1915.
  • Komnene, Anna. (1148). The Alexiad, London: Penguin Classics. ISBN 0-14-044958-2.
  • McClellan, George B. (1904). The Oligarchy of Venice, Boston and New York: Houghton, Mifflin and Company. LCC DG677 .M13.
  • Molmenti, Pompeo. (1906). Venice: its Individual Growth from the Earliest Beginnings to the Fall of the Republic. The Middle Ages: Part I. Translated by Horatio F. Brown. London: John Murray, Albemarle Street, W. LCC DG676 .M7.
  • Muir, Edward. (1986). Civic Ritual in Renaissance Venice, Princeton: Princeton University Press. ISBN 0-691-10200-7.
  • Munk, Judith; Munk, Walter. "Venice hologram". Proceedings of the American Philosophical Society, Vol. 116, No. 5. (October 13, 1972).
  • Nicol, Donald M. (1988). Byzantium and Venice: A Study in Diplomatic and Cultural Relations, Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-42894-7.
  • Norwich, John Julius. (1989). A History of Venice, New York: Vintage Books. ISBN 0-679-72197-5.
  • Rendina, Claudio. (2003). I dogi: Storia e segreti, Rome: Newton Compton. ISBN 88-8289-656-0. (it)
  • Sansovino, Francesco. (1581) Venetia, citta nobilissima et singolare, descritta..., lib. xii, Bergamo: Leading. ISBN 88-86996-24-1. (la)
  • Skinner, Patricia. (2003). Family Power in Southern Italy, Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-52205-6.
  • Staley, Edgcumbe. (1910). The Dogaressas of Venice (the wives of the Doges), New York: C. Scribner's sons. LCC DG671.5 .S7.
  • Wiel, Alethea. (1894). Venice, New York: G.P. Putnam's sons. ISBN 1-4179-3411-5.
  • Wolff, Larry. "Venice and the Slavs of Dalmatia: The Drama of the Asiatic Empire in the Venetian Enlightenment". Slavic Review, Vol. 56, No. 3. (Autumn 1997).
Političke funkcije
Prethodi:
Domenico I Contarini
dužd Venecije
1071–1084
Slijedi:
Vitale Faliero
  • p
  • r
  • u
Duždevi Venecije
  • p
  • r
  • u
Bizantski period (697. – 737.)
  • p
  • r
  • u
Režim magistara militum (738. – 742.)
  • p
  • r
  • u
Vojvodski period (742. – 1148.)
  • p
  • r
  • u
Republikanski period (1148. – 1797.)

Domenico Morosini   Vitale II Michiel   Sebastiano Ziani   Orio Mastropiero   Enrico Dandolo   Pietro Ziani   Jacopo Tiepolo   Marino Morosini   Renier Zen   Lorenzo Tiepolo   Jacopo Contarini   Giovanni Dandolo   Pietro Gradenigo   Marino Zorzi   Giovanni Soranzo   Francesco Dandolo   Bartolomeo Gradenigo   Andrea Dandolo   Marin Falier   Giovanni Gradenigo   Giovanni Dolfin   Lorenzo Celsi   Marco Corner   Andrea Contarini   Michele Morosini   Antonio Venier   Michele Steno   Tommaso Mocenigo   Francesco Foscari   Pasquale Malipiero   Cristoforo Moro   Niccolò Tron   Niccolò Marcello   Pietro Mocenigo   Andrea Vendramin   Giovanni Mocenigo   Marco Barbarigo   Agostino Barbarigo   Leonardo Loredan   Antonio Grimani   Andrea Gritti   Pietro Lando   Francesco Donato   Marcantonio Trevisan   Francesco Venier   Lorenzo Priuli   Girolamo Priuli   Pietro Loredan   Alvise I Mocenigo   Sebastiano Venier   Niccolò da Ponte   Pasquale Cicogna   Marino Grimani   Leonardo Donà   Marcantonio Memmo   Giovanni Bembo   Nicolò Donà   Antonio Priuli   Francesco Contarini   Giovanni I Corner   Nicolò Contarini   Francesco Erizzo   Francesco Da Molin   Carlo Contarini   Francesco Cornaro   Bertuccio Valiero   Giovanni Pesaro   Domenico II Contarini   Nicolò Sagredo   Alvise Contarini   Marcantonio Giustinian   Francesco Morosini   Silvestro Valier   Alvise II Mocenigo   Giovanni II Corner   Alvise III Mocenigo   Carlo Ruzzini   Alvise Pisani   Pietro Grimani   Francesco Loredan   Marco Foscarini   Alvise IV Mocenigo   Paolo Renier   Ludovico Manin

Domenico Selvo na Wikimedijinoj ostavi