Ben Hogan

Ben Hogan
Hogan in New York City in 1953
Hogan u Njujork Sitiju 1953. godine
Puno imeVilijam Ben Hogan
Ime po rođenjuWilliam Ben Hogan
Datum rođenja13 avgust, 1912(1912-08-13)
Mesto rođenjaStivenvil (Teksas)
 SAD
Datum smrti25. jul 1997.(1997-07-25) (84 god.)
Mesto smrtiFort Vort, Teksas
 SAD
PrebivališteSAD
Državljanstvoameričko
Zanimanjegolfer
Visina5 ft 85 in (3,68 m)
Težina145 lb (66 kg; 10,4 st)

Vilijam Ben Hogan (engl. William Ben Hogan; Stivenvil, Teksas, 13. avgust 1912 — Fort Vort, Teksas, 25. jul 1997) bio je američki professional golfer koji se generalno smatra jednim od najvećih igrača u istoriji igre.[1] Hogan je poznat po svom dubokom uticaju na teoriju zamaha u golfu i svojim legendarnim sposobnostima udaranja lopte.

Njegovih devet profesionalnih glavnih šampionata izjednjačavaju ga sa Gari Plejerom za četvrto mesto svih vremena. Predhode mu samo Džek Niklaus (18), Tajger Vuds (15) i Valter Hagen (11). On je jedan od samo pet golfera koji su osvojili sva četiri glavna prvenstva: Masters turnir, Otvoreno prvenstvo (mada je igrao samo jednom), Otvoreno prvenstvo SAD i PGA šampionat. Ostala četvorica su Niklaus, Vuds, Plajer i Džin Sarazen.

Detinjstvo, mladost i karakter

Hogan je rođen u Stivenvilu u Teksasu, kao treće i najmlađe dete Čestera i Klare (Vilijams) Hogan. Njegov otac je bio kovač, a porodica je živela deset milja jugozapadno u Dablina do 1921. godine, kada su se preselili 70 milja (112 km) severoistočno do Fort Vorta. Kada je Hogan imao devet godina, 1922. godine njegov otac Čester izvršio je samoubistvo pištoljem u porodičnoj kuću. Po nekim izveštajima, Čester je počinio samoubistvo pred njim, što su neki (uključujući Hoganovog biografa Džejmsa Dodsona) naveli kao uzrok njegove introvertne ličnosti u kasnijim godinama.[2]

Porodica je imala finansijske poteškoće nakon samoubistva njegovog oca, i deca su se zaposlila kako bi pomogli svojoj majci, koja je radila kao krojačica, da ga sastavi kraj s krajem. Stariji brat Rojal je napustio školu sa 14 godina da bi isporučivao kancelarijski materijal biciklom, a devetogodišnji Ben je nakon škole prodavao novine na obližnjoj železničkoj stanici. Po savetu prijatelja došao je do posla golferskog pomoćnika kad je imao 11 godina u seoskom klubu Glenovom garden, na golf terenu sa devet rupa lociranom 11 km južno on njegovog mesta stanovanja. Jedan od njegovih kolega u Glen gardenu bio je Bajron Nelson, kasniji turnejski rival. Njih dvoje se izborilo za vođstvo na godišnjem božićnom turniru za kadije u decembru 1927, kada su obojica imala 15 godina. Nelson je podbacio udarac na 30 stopa za devetu i poslednju rupu.

Sledećeg proleća, Nelson je dobio jedino juniorsko članstvo koje je bilo ponuđeno članovima Glen gardena. Klupska pravila nisu dozvolila kadije starije 16 godina, tako da je nakon avgusta 1928. godine, Hogan prešao da radi na terenima osrednjeg kvaliteta sa dnevnom naplatom: Kati lejk, Vorth hils i Z-Boaz.

Glavni šampionati

Pobede (9)

Godina Šampionat 54 rupa Pobednički rezultat Margina Suparnici
1946 PGA šampionat n/a 6 & 4 n/a Сједињене Америчке Државе Ed Oliver
1948 PGA šampionat (2) n/a 7 & 6 n/a Сједињене Америчке Државе Majk Turnesa
1948 Otvoreno prvenstvo SAD 2 udarca vođstva −8 (67-72-68-69=276) 2 strokes Сједињене Америчке Државе Džimi Demaret
1950 Otvoreno prvenstvo SAD (2) 2 udarca deficit +7 (72-69-72-74=287) Plejof 1 Сједињене Америчке Државе Džordž Fazio, Сједињене Америчке Државе Lloyd Mangrum
1951 Masters turnir 1 udarac deficit −8 (70-72-70-68=280) 2 udarca Сједињене Америчке Државе Ski Rigel
1951 Otvoreno prvenstvo SAD (3) 2 udarca deficit +7 (76-73-71-67=287) 2 strokes Сједињене Америчке Државе Klejton Hifner
1953 Masters turnir (2) 4 udarca vođstvo −14 (70-69-66-69=274) 5 udarca Сједињене Америчке Државе Ed Oliver
1953 Otvoreno prvenstvo SAD (4) 1 udarac vođstva −5 (67-72-73-71=283) 6 strokes Сједињене Америчке Државе Sam Snid
1953 Otvoreni šampionat Nerešeno −6 (73-71-70-68=282) 4 udarca Аргентина Antonio Kerda, Велс Dej Ris,
Сједињене Америчке Државе Frank Stranahan, Аустралија Peter Tomson

Napomena: PGA šampionata je bio meč koji je održavan do 1958
1 Porazio je Mangruma i Fazia u doigravanju na 18-rupa: Hogan 69 (−1), Mangrum 73 (+3), Fazio 75 (+5).

Hronolgija rezulata

Turnir 1934 1935 1936 1937 1938 1939
Masters turnir T25 9
Otvoreno prvenstvo SAD CUT CUT CUT T62
Otvoreni šampionat
PGA šampionat R16
Turnir 1940 1941 1942 1943 1944 1945 1946 1947 1948 1949
Masters turnir T10 4 2 NT NT NT 2 T4 T6
Otvoreno prvenstvo SAD T5 T3 NT NT NT NT T4 T6 1
Otvoreni šampionat NT NT NT NT NT NT
PGA šampionat QF QF QF NT 1 R64 1
Turnir 1950 1951 1952 1953 1954 1955 1956 1957 1958 1959
Masters turnir T4 1 T7 1 2 2 T8 CUT T14 T30
Otvoreno prvenstvo SAD 1 1 3 1 T6 2 T2 T10 T8
Otvoreni šampionat 1
PGA šampionat
Turnir 1960 1961 1962 1963 1964 1965 1966 1967
Masters turnir T6 T32 38 T9 T21 T13 T10
Otvoreno prvenstvo SAD T9 T14 12 T34
Otvoreni šampionat
PGA šampionat CUT T9 T15
  Pobedio
  Top 10
  Nije igrao

NT = bez turnira
WD = povukao se
CUT = propustio je plasman na pola puta (3. runda u 1960 PGA šampionat)
R64, R32, R16, QF, SF = Runda u kojoj je igrač izubio na PGA šampionatu
"T" označava nerešen rezultat

Pregle

Turnir Pobeda 2. 3. Top-5 Top-10 Top-25 Događaji Plasmani
Masters turnir 2 4 0 9 17 21 25 24
Otvoreno prvenstvo SAD 4 2 2 10 15 17 22 19
Otvoreni šampionat 1 0 0 1 1 1 1 1
PGA šampionat 2 0 0 5 7 8 10 9
Totali 9 6 2 25 40 47 58 53
  • Najveći broj uzastopnih plasmaana – 35 (1939 Masters – 1956 Otvoreno prvenstvo SADn)
  • Najduža sekvenca među prvih deset – 18 (1948 Masters – 1956 Otvoreno prvenstvo SAD)

Reference

  1. ^ Golf Legends - Ben Hogan Архивирано 2006-05-16 на сајту Wayback Machine
  2. ^ „The Hard Life of a Golfing Great”. Bloomberg Businessweek. 18. 6. 2004. Архивирано из оригинала 8. 3. 2012. г. Приступљено 17. 10. 2013. 

Literatura

  • Barkow, Al (1989). The History of the PGA TOUR. Doubleday. ISBN 978-0-385-26145-6. 
  • "Ben Hogan: "Players Were Afraid"" (1999). In ESPN SportsCentury. Michael MacCambridge, Editor. New York: Hyperion ESPN Books. pp. 142–3.
  • Dodson, James (2004). Ben Hogan: An American Life. New York: Doubleday. ISBN 978-0-385-50312-9. 
  • McLean, Jim; McCarthy, Tom (2012). The Complete Hogan. New Jersey: John Wiley & Sons. ISBN 978-0-470-87624-4. 
  • McAfee, James (6. 6. 2011). „Did Ben Hogan Win Five U.S. Opens?”. Exegolf magazine. Архивирано из оригинала 31. 7. 2012. г. Приступљено 16. 9. 2011. 

Spoljašnje veze

Ben Hogan na Vikimedijinoj ostavi.
  • Ben Hogan's official site
  • Ben Hogan Архивирано на сајту Wayback Machine (28. април 2020) - Daily Telegraph obituary
  • World Golf Hall of Fame profile
  • Ben Hogan Архивирано на сајту Wayback Machine (3. март 2021) Photos by A Ravielli Taken For The Five Lessons of Golf
  • Ben Hogan on About.com Архивирано на сајту Wayback Machine (27. мај 2016) Profile, stats and quotes
  • Wall, Jonathan (20. 5. 2014). „Return of a legendary brand”. PGA Tour. 
  • „Essentials: The Top 10 Things to Know About Ben Hogan”. PGA Tour. Приступљено 17. 7. 2019. 
  • Yocom, Guy (jul 2000). „50 Greatest Golfers of All Time: And What They Taught Us”. Golf Digest. Архивирано из оригинала 27. 05. 2012. г. Приступљено 5. 12. 2007. 
Normativna kontrola Уреди на Википодацима
Međunarodne
  • FAST
  • ISNI
  • VIAF
  • WorldCat
Državne
  • Nemačka
  • Sjedinjene Države
  • Japan
  • Češka
  • Koreja
  • Holandija
Akademske
  • CiNii
Umetničke
  • MusicBrainz
Ostale
  • NARA
  • SNAC
  • IdRef