Pokolj u Lovasu[1] odnosi se na ubojstvo 70 hrvatskih civila, mještana sela Lovas, koji se odigrao između 10.–18.10. 1991., dok je trajao Rat u Hrvatskoj. Ubojstva su se odigrala odmah nakon što je Jugoslavenska narodna armija (JNA) zauzela to područje uz pomoć paravojnih formacija Dušan Silni i SAO Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema 10.10., dva dana nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost od Jugoslavije. Zauzimanje se odvijalo paralelno uz bitku za Vukovar, pošto je JNA željela konsolidirati kontrolu nad tim okolnim područjem. Ubojstva i zlostavljanja civila odigrala su se sve do 18.10., kada su postrojbe koje su čuvale civile natjerale iste da hodaju u minsko polje, nakon čega su otvorili vatru na njih.
Nakon preuzimanja kontrole, hrvatski mještani natjerani su da nose bijele vrpce oko ruke i označe svoje kuće uz pomoć bijelih plahti. Crkva u Lovasu je zapaljena a 261 kuća je opljačkano i uništeno, dok je sveukupno 1.341 civil natjeran da napusti selo. Tijela žrtava otkrivena su u jednoj masovnoj grobnici i deset pojedinačnih grobova 1997. Lovas je obnovljen nakon rata, iako je njegova populacija smanjena u odnosu na razdoblje prije 1991.
Okupacija Lovasa i progoni civila uključeni u optužnice protiv srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića i Gorana Hadžića, premijera SAO Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema i kasnije predsjednika Republike Srpske Krajine (RSK), koje je izdao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Milošević je umro prije završetka suđenja, dok sudski postupak protiv Hadžića još traje. Hrvatska je podignula optužnicu protiv 17 osoba povezanim sa ubojstvima, no samo su dvojica bili na raspolaganju njenom pravosuđu. Jedan je oslobođen dok je drugi proglašen nesposobnim za suđenje. Srbijanske vlasti osudile su četrnaest bivših pripadnika paravojski i JNA umiješanih u zločin.
Sadržaj
1Uvod
2Kronologija
3Posljedice
3.1Sudski postupci
4Bilješke
5Reference
6Eksterni linkovi
Uvod
Lovas
class=notpageimage|
Lovas na karti Hrvatske
Glavni članak: Rat u Hrvatskoj
Sredinom 1990., započeta je pobuna protiv hrvatskih vlasti u dijelovima Hrvatske gdje su Srbi u Hrvatskoj činili većinu, među njima i u dijelovima Like, u blizini Gospića, koji je također imao značajno srpsko stanovništvo.[2] Područja su kasnije prozvana SAO Krajina i, nakon objave namjere da žele integraciju sa Srbijom, Vlada Hrvatske ih je nazvala pobunjenim regijama.[3] Do proljeća 1991., sukob je polako eskalirao u Rat u Hrvatskoj.[4] 25.6. 1991., Hrvatska je proglasila neovisnost dok se Jugoslavija raspala.[5] Uslijedio je tromjesečni moratorij na tu odluku,[6] nakon čega je neovisnost stupilo na snagu 8.10.[7]
JNA je sve više podupirala SAO Krajinu a kako je hrvatska policija bila nedovoljno opremljena da se nosi sa situacijom, osnovan je Zbor narodne garde (ZNG) 28.5. 1991.[8] Razvoj hrvatske vojske otežao je UN-ov embargo na oružje 25.9. 1991.[9] dok se vojni sukob nastavio širiti—bitka za Vukovar započela je tijekom ljeta.[10] Do kraja 8. mjeseca, borbe su se intenzivirale i po Lici, a među njima je bila i bitka za Gospić u 9. mjesecu 1991. Prvotni cilj JNA - jedinstvo Jugoslavije - je ili napušten ili zatražen uz pomoć potpore srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića. Iako je on radije promovirao širenje Srbije nego očuvanje Jugoslavije,[11] JNA je izjednačila zaštitu Srba u Hrvatskoj sa očuvanjem Jugoslavije.[12] Do ljeta, Milošević je imao JNA pod kontrolom time što je kontrolirao krnje predsjedništvo te utjecao na jugoslavenskog ministra obrane Veljka Kadijevića i Načelnika Generalštaba JNABlagoja Adžića.[13]
Kronologija
Oružani sukobi u istočnoj Slavoniji su eskalirali kako je JNA slala sve više vojnika u bitku za Vukovar.[14] Tijekom prvotne faze bitke, JNA je zaobišla nekolicinu hrvatskih sela na jugoistoku Vukovara-među njima i Lovas.[15] U 9. mjesecu 1991., najistočnija linija hrvatskih položaja išla je trasom Nijemci–Ilača–Lovas koju je branila 3. mehanizirana gardijska brigada i 109. pješačka brigada.[16]
1.10., nakon što je JNA zauzela cestu koja je išla trasom Nuštar–Marinci–Bogdanovci–Vukovar, hrvatske snage su krenule južno od Vukovara kako bi obnovili hrvatsku kontrolu nad rutom između Vinkovaca i Vukovara.[17] JNA je naredila ofenzivu kako bi očistila hrvatski džep oko Lovasa.[18] JNA je imala potporu paravojne formacije Dušan Silni, kojom su upravljali Dragoslav Bokan i stranka Srpska narodna obnova,[19] kao i od TO snagaSAO Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema.[20]
Uništena crkva u Lovasu, jesen 1991.
JNA je ušla u Lovas bez otpora ujutro 10.10.[20] Prema sudskom svjedočenju jednog od pripadnika paravojnih formacija, postrojbe su očekivale oko 300–400 ZNG vojnika koji će braniti selo. Jednom u selu, JNA i srpski vojnici su nastavili bacati granate i pucati nasumično po kućama nekoliko osati.[21] Tijekom tog upada, ubijeno je 22 civila u svojim domovima ili dvorištima.[22] Odmah nakon zauzimanja sela, hrvatski civili dobili su naredbu nositi bijele vrpce po rukama i označiti svoje kuće bijelim plahtama.[21] Označene kuće kasnije su opljačkane i uništene od TO-a i paravojnih pripadnika.[20] Upravu nad selom dobio je Ljuban Devetak, pripadnik formacije Dušan Silni.[21] Formalno je bio zapovijednik sela,[23] ali je JNA imala de facto kontrolu nad cijelim područjem.[24] Narednog tjedna, još dodatna 23 civila ubili su pripadnici paravojske i TO-a u improviziranim zatvorima.[22] U tim zatvorima vršilo se mučenje zarobljenika, pa i silovanje,[21] zbog čega je 18 civila zadobilo ozbiljne ozljede.[25]
17.10., svi muškarci između 18 i 60 godina dobili su naredbu javiti se na sastanak, ali su umjesto toga zadržani preko noći pod izgovorom da je netko pucao u selu prethodne noći. Ti ljudi su pretučeni ili zlostavljani te noći. 20-ak osoba je pušteno idućeg jutra, ali su preostali dobili naputak da će otići na dužnost pomaganja berbe grožđa. Ti civili su izašli van pod pratnjom naoružanih vojnika.[26] Jednog civila ubio je stražar,[27] prije nego je skupina stigla do jednog mjesta koje se nalazi jedan do dva kilometara od ceste Vukovar–Tovarnik, gdje su zaustavljeni te dobili naredbu da idu ravnu u jedno polje, pod prijetnjom oružja. Muškarci su dobili naređenje da se drže za ruke i lupaju nogama po zemlji ispred sebe.[26] Nisu znali da je JNA već ranije stavila nagazne mine u polje.[21] U jednom trenutku, nekoliko je mina eksplodiralo i ubilo nekoliko ljudi, dok su vojnici otvorili vatru na preostale muškarce na polju. Preživjeli su zatim natjerani da pokupe ostatke leševa i očiste preostale mine.[26] Od 50 civila, 21 je ubijen u samom minskom polju.[27] Broj ranjenih bio je 14 ili 15, ovisno o izvorima.[28][25] Još troje civila ubijeno je u Lovasu do kraja mjeseca. [22]
Posljedice
Spomen na žrtve Lovasa na mjestu polja gdje se dogodio zločin
Nakon zauzimanja sela od JNA i srpskih paravojnih, 1.341 civil je natjeran da napusti Lovas. Mjesna katolička crkva je zapaljena dok je 261 kuća uništena.[29] 1995., uspostavljena je prijelazna uprava UN-a za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES) kojom je započela postepena mirna reintegracija tog područja natrag pod hrvatsku vlast.[30] Stručnjaci Ujedinjenih naroda počeli su ekshumacije žrtava iz masovne grobnice u Lovasu 2.6. 1997.[31] Šezdeset osam leševa, među njima i od osoba ubijenih u Lovasu, je otkriveno u toj grobnici, a još deset je otkriveno u pojedinačnim grobovima. Ti leševi su pravilno pokopani 21.3. 1998.[32] 27.3. 1999. podignut je spomenik žrtvama na jestu masovne grobnice,[33] kao i križ kako bi označio lokaciju minskog polja.[28] Još jedna masovna grobnica sa šest leševa otkrivena je u obližnoj šumi Jelaš, zajedno sa tri pojedinačna groba. Kao i kod drugih mjesta stradanja, i tamo su bile žrtve zločina u Lovasu zajedno sa žrtavama pogubljenima na drugim mjestima u okolici.[34] Lovas je obnovljen nakon rata, ali je njegova populacija smanjena u usporedbi sa predratnim razdobljem.[35]
Sudski postupci
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je uključio ratni zločin protiv civila i posjeda u Lovasu u optužnici protiv Miloševića 2001., koja se je odnosila na Rat u Hrvatskoj.[36] Miloševićevo suđenje započelo je 12.2. 2002., ali je on umro prije donošenja presude.[37] MKSJ je optužio i Gorana Hadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske Krajine. Optužen je za progon, istrebljenje, ubojstvo, mučenje, okrutno postupanje, prisilno raseljavanje, bezobzirno razarenje gradova i pljačkanje vlasništva. [38] Njegov sudski postupak je u tijeku.[39]
Između 1994. i 2004. hrvatske su vlasti izdale dvije odvojene optužnice protiv ukupno 17 osoba, među njima i Devetka, zbog zločina u Lovasu. petnaestorici se sudilo u odsutstvu. 2009., proces je odvojen za Milana Tepavca i Ilije Vorkapića koji su bili dostupni hrvatskom pravosuđu. Tepavac je proglašen nesposobnim za suđenje, dok je Vorkapić oslobođen optužbi.[25]
Srbijanske vlasti optužile su četiri bivša oficira JNA i šestero bivših pripadnika paravojske Dušan Silni. Suđenje je otpočelo 2008.[40] 2012., skupina je osuđena za ubijanje 70 hrvatskih civila te osuđena na ukupno 128 godina zatvora. Devetak je dobio najvišu kaznu, 20 godina, dok su ostali dobili zatvorske kazne u rasponu od četiri do četrnaest godina. Odvjetnici osuđenih su se žalili na presudu.[1]
Armatta, Judith (2010). Twilight of Impunity: The War Crimes Trial of Slobodan Milosevic. Durham, North Carolina: Duke University Press. ISBN 978-0-8223-4746-0.
Bieber, Florian (2008). „The Role of the Yugoslav People's Army in the Dissolution of Yugoslavia: The Army Without a State?”. u: Cohen, Lenard J.; Dragović-Soso, Jasna. State Collapse in South-Eastern Europe: New Perspectives on Yugoslavia's Disintegration. West Lafayette, Indiana: Purdue University Press. ISBN 9781557534606.
Cencich, John R. (2013). The Devil's Garden: A War Crimes Investigator's Story. Lincoln, Nebraska: Potomac Books. ISBN 978-1-61234-172-9.
Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis (2002). Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995, Volume 2. Washington, D.C.: Central Intelligence Agency. OCLC 50396958.
Eastern Europe and the Commonwealth of Independent States. London: Routledge. 1999. ISBN 978-1-85743-058-5.
Ramet, Sabrina P.; Matić, Davorka (2007). Democratic Transition in Croatia: Value Transformation, Education & Media. College Station, Texas: Texas A&M University Press. ISBN 978-1-58544-587-5.
Marijan, Davor (2002). Smrt oklopne brigade. Zagreb, Croatia: Zoro. ISBN 953-6296-17-9.
Ramet, Sabrina P. (2006). The Three Yugoslavias: State-Building And Legitimation, 1918–2006. Bloomington, Indiana: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-34656-8.
Rupić, Marko, ur. (2007) (PDF). Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. – 1995. – Dokumenti, Knjiga 1.. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. ISBN 978-953-7439-03-3. Arhivirano iz originala na datum 2016-11-26. Pristupljeno 2014-05-31.
Thomas, Nigel; Mikulan, Krunislav (2006). The Yugoslav Wars (1): Slovenia & Croatia 1991–95. Oxford: Osprey Publishing. ISBN 978-1-84176-963-9. Arhivirano iz originala na datum 2014-12-18. Pristupljeno 2014-05-31.
Znanstveni žurnali i časopisi
Marijan, Davor (2002). „Bitka za Vukovar 1991.” (Croatian). Scrinia Slavonica (Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest) 2 (1): 367–402. ISSN 1332-4853.
Novinski izvještaji
Bellamy, Christopher (10 October 1992). „Croatia built 'web of contacts' to evade weapons embargo”. The Independent. Arhivirano iz originala na datum 2012-11-10. Pristupljeno 2014-05-31.
„Beograd: Ukinuta presuda za ubojstvo 70 civila u Lovasu”. Jutarnji list. 9 January 2014. Arhivirano iz originala na datum 2014-01-13. Pristupljeno 2014-05-31.
Engelberg, Stephen (3 March 1991). „Belgrade Sends Troops to Croatia Town”. The New York Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-02. Pristupljeno 2014-05-31.
„More Bodies Found Near Vukovar”. Radio Free Europe/Radio Liberty. 4.6. 1997.
„Novo suđenje za zločine u Lovasu”. B92. 9.1. 2014.
„Podsjećanje na stradavanje mještana Lovasa u minskom polju”. Index.hr. 1.8.10. 2003.
Šimičević, Hrvoje (17.4. 2008). „Optuženi priznao masakr u Lovasu, ali tvrdi da nije sudjelovao”. Nacional. Arhivirano iz originala na datum 2014-03-16. Pristupljeno 2014-05-31.
Sudetic, Chuck (18.11. 1991). „Croats Concede Danube Town's Loss”. The New York Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-14. Pristupljeno 2014-05-31.
Sudetic, Chuck (2.4. 1991). „Rebel Serbs Complicate Rift on Yugoslav Unity”. The New York Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-02. Pristupljeno 2014-05-31.
Tešija, Vuk (7.11. 2013). „Lovas - općina koja je spremno ušla u Europsku uniju”. Deutsche Welle.
„Trial into Lovas massacre under way”. B92. 17.4. 2008.
Vrdoljak, Jasenka (21.3. 2013). „15. obljetnica pokopa u Lovasu”. Hrvatski Radio Vukovar. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-20. Pristupljeno 2014-05-31.
„Case Information Sheet (IT-04-75) Goran Hadžić” (PDF). Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 2014.
„Crime in Lovas”. Centar za mir. 28.11. 2013. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2014-05-31.
Hedl, Drago (veljača 2006). „The Hague - Vukovar - Belgrade” (PDF). Beograd, Serbia: Republika Srbija - Tužiteljski ured za ratne zločine. ISSN 1452-239X. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2014-05-31.
„Obilježavanje mjesta masovnih grobnica”. Ministarstvo branitelja. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-24. Pristupljeno 2014-05-31.
„Odluka”. Narodne novine (Narodne novine d.d.) (53). 1991-10-08. ISSN 1333-9273.
„Otkrivanje spomen-obilježja mjesta masovne grobnice "Šuma Jelaš" i posljednji ispraćaj 11 Sotinjana”. Ministarstvo branitelja. 14.10. 2013. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-24. Pristupljeno 2014-05-31.
„The Prosecutor of the Tribunal Against Goran Hadžić - First Amended Indictment” (PDF). Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 22.7. 2011.
„The Prosecutor of the Tribunal Against Slobodan Milosevic - Second Amended Indictment”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 23.10. 2002.
„The Prosecutor vs. Milan Martic – Judgement” (PDF). Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 12.6. 2007.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (28.12. 1994). „Final report of the United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 (1992) - Annex III.A, Special forces”. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-21. Pristupljeno 2014-09-25.
Eksterni linkovi
Masakr u Lovasu na Wikimedijinoj ostavi
(en) Scrinia Slavonica br. 4/2004. Arhivirano 2011-08-13 na Wayback Machine-u Stradanje hrvatskih civila u selu Lovas od postrojbi jugoslavenske vojske i paravojske 1991.
