Josip Tabak

Josip Tabak
Rođenje1.3.1912
Sarajevo,
Smrt05. 7. 2007. (dob: 95)
Zagreb
DržavljanstvoJugoslavija, Hrvatska
Zanimanjeprevodilac

Josip Tabak (Sarajevo, 1. ožujka 1912. — Zagreb 4. srpnja 2007.) prevodilac, pisac, esejist, novinar i književni kritičar, znalac preko dvadeset jezika.

Životopis

Pučku školu i gimnaziju završio je u rodnom Sarajevu, a potom je otišao u Prag, Pariz, Madrid i Zagreb studirati novinarstvo, romanistiku i germanistiku. Nakon školovanja od 1934. do 1941. radi kao novinar i prevoditelj. Od 1943. do 1945. bio je profesionalni prevoditelj u Novinskom odsjeku Ministarstva vanjskih poslova NDH u Zagrebu. Tijekom 1942. dnevničar je (prevoditelj i stenograf) u Novinskom odsjeku Ministarstva vanjskih poslova NDH. Prevodi članke iz švedskih, španjolskih i portugalskih novina. Uhićen je 1943. i kratko zatočen. Ljeti 1945. bježi u Trst, ali se zbog nedostatka novca ubrzo vraća i živi od anonimna prevođenja. Ponovo je uhićen i pritvoren kao suradnik britanske obavještajne službe, ali je u nedostatku dokaza pušten. Prilazi Radić-Košutićevu krilu HSS-a i surađuje u njihovu tjedniku Narodni glas do studenoga 1945, kada je Ozna zatvorila sve urednike i suradnike. Na temelju autorstva triju članaka vojni sud ga osuđuje zbog "neprijateljske propagande protiv društvenoga uređenja" na tri godine zatvora. Robiju izdržava kao politički zatvorenik u Zagrebu i Staroj Gradiški. Nakon dvije godine pomilovan je kao pomagač NOP-a. Po izlasku iz zatvora kao bivši robijaš ne uspijeva dobiti posao u struci te se zapošljava kao tovarni radnik u građevinskom poduzeću Tehnici u Zagrebu. Tek 1950. godine uspijeva zaposliti u struci, radeći kao lektor i pomoćni urednik u nakladi Novo pokoljenje (poslije Mladost) u Zagrebu, gdje je ostao do 1956. Od 1957. radi kao samostalan prevoditelj i lektor, u mirovinu odlazi 1980, ali se i dalje nastavlja baviti prevodilačkim radom. Od 1976. do 1980. godine bio je predsjednik Hrvatskog centra PEN kluba. Potkraj života odlazi u starački dom u Novom Zagrebu, u kojemu do smrti boravi sa suprugom Blagom Aviani, sociologinjom.

Stvaralaštvo

Kao stručnjak za književno prevođenje kojime se bavi od pedesetih godina dvadesetog stoljeća, Tabak je obogatio hrvatsku kuturu prevevši ili redigirajući preko osamdeset vrijednih proznih, klasičnih i modernih djela s niza germanskih i romanskih jezika (Melvilleov Moby Dick, Daudetova Pisma iz mog mlina, De Amicisovo Srce, Andersenove Priče i bajke, djela Francea, Perraulta i Londona), kao i djela iz portugalske, nizozemske, flamanske, norveške i brazilske književnosti, koja je Tabak velikim dijelom samostalno otkrivao.

Možda najpoznatiji po radu na Cervantesovu Don Quijoteu, djelu koje je na hrvatski preveo Iso Velikanović, a Tabak desetljećima redigirao kako bi ga doveo do savršenstva - danas se Tabakov Don Quijote smatra jednim od najboljih prijevoda na hrvatski uopće.

Također značajan prevoditeljski i urednički doprinos dao je na izdanju Biblije iz 1968. godine, radeći prema hebrejskom originalu.

Tabak je, ne samo zbog svog velikog opusa, nego i zbog predanog rada na leksičkom i sintaktičkom bogatstvu hrvatskog jezika, uspostavio visoki standard generacijama književnih prevoditelja. Mnogi njegovi prijevodi imaju književni dignitet ravan izvorniku, jer je Tabak jezičnom kreativnošću uspio prenijeti podjednako starinske, patinirane i stilizirane govore, a posebice mitske i arhetipske situacije. Osim što je preveo preko osamdeset djela klasične i svuremene književnosti, kao redaktor, lektor i nerijetko kao nepotpisani suprevoditelj surađivao je na još oko tri stotine knjiga. Sve svoje prijevode obavljao je ručno.

Nagrade

  • 2000. Međunarodno priznanje IBBY Honour List za prijevod Andersenove Snježne kraljice
  • 2004. Nagrada ”Iso Velikanović” za životno djelo
  • 2004. "Nagrada Vladimir Nazor" za životno djelo
  • 2005. Odlikovanje reda viteza Katoličke kraljice Isabele, španjolsko odlikovanje za zasluge na području hispanistike i prevođenja sa španjolskog jezika

Izbor iz bibliografije prijevoda

sa španjolskoga

  • Miguel de Cervantes, Uzorite novele, Zagreb — Beograd, 1949.
  • Miguel de Cervantes, Bistri vitez Don Quijote od Manche, Zagreb, 1951. (prerada prevoda Isa Velikanovića iz 1915. godine)
  • Juan Valera, Juanita la Larga, Zagreb, 1958.
  • Camilo José de Cela, Pascual Duarte i njegovi zločini, Zagreb, 1964.
  • Francisco de Quevedo, Životopis lupeža, Zagreb, 1982.

s norveškoga

  • Alexandar L. Kielland, Garman & Worse, Zagreb, 1985.
  • Johan Falkberget, Između života i smrti, Zagreb, 1969.
  • Trygve Gulbranssen, Nema puta naokolo, Zagreb, 1960.
  • Trygve Gulbranssen, I vječno pjevaju šume, Zagreb, 1959.
  • Trygve Gulbranssen, Vjetar s planine, Zagreb, 1959.
  • Henrik Ibsen, Nora, Zagreb, 1985.

s engleskoga

s portugalskoga

  • Manuel Antonio de Almeida, Uspomene milicijskog narednika, Zagreb, 1962.
  • Mario Graciotti, Čovjek višebrojnik, Zagreb, 1972.
  • Aluizio Azevedo, Dvorište, Zagreb, Zora, 1959.
  • Aluizio Azevedo, Ljubav u Riju, Zagreb, Zora, 1973., 1984., 1990.
  • Machado de Assis, Posmrtni zapisi Brasa Kubasa, Sarajevo, 1957.

sa švedskoga

  • Astrid Lindgren, Razmo u skitnji, Zagreb, 1976.
  • Ivar Lo-Johansson, Samo mati, Zagreb, 1961.
  • Gustaf Helsterm, Gajtanar Lakholm i njegova ideja, Sarajevo, 1958.
  • Vilhem Moberg, Jaši noćas, Zagreb, 1954.

s francuskoga

s nizozemskoga

  • A. Rutgers van der Loeff-Basenau, Lavine bjesne, Zagreb, 1987.
  • Theun de Vries, Rembrandt, (sa Zlatkom Gorjanom), Zagreb, 1956.

s flamanskoga

  • Hendrik Conscience, Lav od Flandrije, Zagreb, 1975.

s njemačkoga

  • Adelbert von Chamisso, Čudnovata pripovijest Petra Schlemihla, Zagreb, 1987.
  • Braća Grimm, Bajke i priče, 1990. (3. izdanje)

s talijanskoga

s danskoga

Izvori

  • www.knjiga.hr Arhivirano 2007-09-29 na Wayback Machine-u
  • www.vecernji.hr Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u
  • kenny2.globalnet.hr[mrtav link]
  • [1]
  • Nataša Bašić: U spomen, Jezik, god. 55, br. 1, Veljača 2008.
  • p
  • r
  • u
Godišnje nagrade Vladimir Nazor za književnost
Za književnost

1959: Vesna Parun   1962: Petar Šegedin   1964: Dobriša Cesarić i Jure Kaštelan   1965: Ranko Marinković   1966: Jure Franičević-Pločar   1968: Slobodan Novak   1969: Krsto Špoljar   1970: Stanko Lasić i Antun Šoljan   1971: Oto Šolc   1972: Nikola Milićević i Svetozar Petrović   1973: Živko Jeličić   1974: Marin Franičević   1975: Vesna Krmpotić i Predrag Matvejević   1976: Zvane Črnja i Milivoj Solar   1978: Drago Kekanović i Milivoj Slaviček   1979: Ivan Katušić i Miroslav Slavko Mađer   1980: Tito Bilopavlović i Nikica Petrak   1981: Ivan Slamnig i Danijel Dragojević   1983: Zvonko Maković   1984: Luko Paljetak   1985: Nedjeljko Fabrio i Zvonimir Majdak   1986: Viktor Žmegač   1987: Nusret Idrizović i Augustin Stipčević   1988: Branimir Bošnjak   1989: Zvonko Mrkonjić   1990: Bruno Popović   1991: Željka Čorak   1992: Slavko Mihalić   1993: Sibila Petlevski   1994: Ivan Golub   1995: Ante Stamać   1996: Jozo Laušić   1997: Željko Knežević   1998: Jakša Fiamengo   1999: Goran Tribuson   2000: Stanko Andrić   2001: Drago Glamuzina   2002: Andriana Škunca   2003: Renato Baretić   2004: Luko Paljetak   2005: Delimir Rešicki   2006: Mate Ganza   2007: Mirko Kovač   2008: Anka Žagar   2009: Ivana Šojat-Kuči   2010: Nada Gašić   2011: Zoran Ferić   2012: Tatjana Gromača   2013: Milko Valent   2014: Josip Mlakić   2015: Delimir Rešicki   2016: Krešimir Nemec

Za životno djelo

1962: Miroslav Krleža   1967: Vjekoslav Kaleb i Dragutin Tadijanović   1968: Gustav Krklec i Dobriša Cesarić   1969: Vjekoslav Majer   1970: Nikola Šop   1971: Miroslav Feldman   1972: Šime Vučetić   1973: Novak Simić   1974: Marijan Matković   1975: Ranko Marinković   1976: Vladimir Popović   1977: Drago Ivanišević   1978: Joža Horvat   1979: Marin Franičević   1980: Josip Barković   1982: Vesna Parun   1983: Jure Franičević-Pločar   1984: Aleksandar Flaker i Jure Kaštelan   1985: Mirko Božić   1986: Vojin Jelić   1987: Živko Jeličić   1988: Ivan Slamnig   1989: Slobodan Novak   1990: Olinko Delorko   1991: Petar Šegedin   1992: Ivo Frangeš   1993: Srećko Diana   1994: Nikola Miličević   1995: Rajmund Kupareo   1996: Slavko Mihalić   1997: Ivan Kušan   1998: Miroslav Slavko Mađer   1999: Vesna Krmpotić   2000: Stanko Lasić   2001: Ivo Brešan   2002: Gajo Peleš   2003: Viktor Žmegač   2004: Josip Tabak   2005: Irena Vrkljan   2006: Miroslav Šicel   2007: Nedjeljko Fabrio   2008: Zvonimir Mrkonjić   2009: Milivoj Solar   2010: Ivan Aralica   2011: Nikica Petrak   2012: Luko Paljetak   2013: Tonko Maroević   2014: Zvonimir Majdak   2015: Pavao Pavličić   2016: Dubravko Jelčić

Normativna kontrola Uredi na Wikidati